Roditelji djece koja neće da jedu hranu koja im se servira već imaju pet namirnica koje jedu i ništa drugo ne dolazi u obzir reći će vam da je jedna od težih stvari na svijetu nositi se sa malim izbirljivcem. Posebno kod nas koji smo odrastali na Balkanu gdje je važilo pravilo da su zdrava djeca ona koju jedu sve, koja su rumena i punačka.

Sigurno ste više puta čuli priče svojih baka kako su one svoje bebe othranile na uprženom brašnu sa mlijekom, oni napredniji su već sa šest mjeseci uveliko jeli pasulj, a sa godinu je slanina za doručak bila neizbježna.

I sama sam mama jednog, sad već velikog, izbirljivca koji je od malih nogu tačno znao šta voli, a šta ne voli jest i tu nekako nije bilo kompromisa. Cijeli taj proces odrastanja kako djeteta tako i roditelja s njim je stresan sam po sebi, ako pri tom dijete neće da jede sve je to mnogo teže.

28380868383_19075b34b7_b

Ma koliko vas uvjeravali da mu neće ništa biti ne možete a da se ne zapitate jeste li vi krivi što dijete neće da jede zdravo i da li uopšte dobija sve neophodne nutrijente. Vaša djeca nisu izdvojeni slučajevi, izbirljivaca ima u cijelom svijetu i to postoje zaista ekstremi.

Postoje djeca koja jedu isključivo hranu bijele boje, a o tome je pisala čak i poznati pedijatar Perri Klass. Ona u tekstu navodi kako djeca mogu biti toliko ekstrenma kad je hrana u pitanju da ne žele jesti čak ni bijele namirnice na kojima je ranije bilo parče peršuna, na primjer.

Ona takođe ističe da ljudi strašno osuđuju djecu koja neće da jedu, ali na prvom mjestu njihove roditelje i uglavnom nemaju razumijevanja. Svi čija djeca neće da jedu baš sve su se bar jednom susreli sa komentarom “ne bi on/a meni tako”, “vidi kako se prenemaže”, “previše ste ga/je razmazili”.

Stručnjaci kažu da djeca obično počnu sa biranjem hrane oko druge godine živote i zato je veoma važno da im do tada puno puta ponudite što više raznovrsnih, novih namirnica. Djeca su najotvorenija prema novim okusima i teksturama u periodu između šest i 18 mjeseci i zato im u tom razdoblju nudite što više namirnica da bi se navikla na drugačije okuse.

Pedijatri kažu da je to jedna vrsta treninga okusnih pupoljaka. Imajte na umu i da djetetu treba nekoliko probanja da bi mu se nešto svidjelo, nemojte odustati nakon prvog bljuckanja.

Dvogodišnjaci obično pate od jedne vrste neofobije, odnosno straha od novih stvari i nove stvari ih čine nervoznima i zato bi bilo dobro da sa isprobavanjem namirnica krenete ranije.

picky

Ali šta ako i nakon što sve uradite kako treba: dojite bebu punih šest mjeseci, uvodite joj raznovrsne namirnice, izmišljate toplu vodu, ali nakon druge godine dijete i dalje neće da jede sve?

Ljekar će se zabrinuti ukoliko vaše dijete na težini ne dobija dovoljno ili dobija previše ili ako krvna slika nije uredna. U suprotnom svaki će vam ljekar reći da nema mjesta za brigu. Ljekari se vode pretpostavkom da su izbirljiva djeca jednostavno izbirljiva, a istraživanja su pokazala da iako ne jedu povrće oni obično pojedu jednaku količinu hrane kao i djeca koja jedu sve drugo.

Grešku koju nikako ne bi trebalo da radite jeste da pripremate paralelne obroke, glavno pravilo bi trebalo da bude: “Jedna porodica, jedan obrok”.Ne dozvolite da jeca jedu mnogo  tokom međuobroka jerk ad ogladne sigurno će jesti. Budite spremni i na to da ovo može biti veoma dugotrajan proces, ali nipošto nemojte odustajati. Jedan od provjerenih način da djeca zavole namirnice i postanu otvorenija prema novim stvarima jeste da ih uključite u kuvanje. Dok dijete ne počne jesti zdravu hranu, posavjetujte se sa ljekarom ima li potrebe da mu dajete neke multivitaminske dodatke.

I što je najvažnije, ne obazirite se šta drugi govore.

Podijeli ovo

Slični sadržaji