Iako mrzimo taj izraz u današnje vrijeme, ne možemo a da ga ne upotrijebimo kad je u pitanju vrijeme koje žene moraju organizovati da bi im sve u životu funkcionisalo kako treba. Organizacija je postala sasvim nova disciplina koju neke uspješno, neke malo manje uspješno savladavaju iz dana u dan, a iz priča nam se čini kako ranije nije bilo baš ovako haotično.

Moramo priznati da smo same sebi nametnule tempo u kome moramo biti sjajne majke, predane supruge i još pored toga, po mogućnosti, uspješne poslovne žene.

Nadu ulijevaju one koje zaista pored svih obaveza uspiju izmanevrisati da ništa ne ispašta. Jedna od njih je i glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina i majka petogodišnje Hane (sigurno ne tim redoslijedom), Sandra Gojković Arbutina, koja je za Kućicu otkrila tajne svoje organizacije.

Na samom početku osvrnuli smo se na profesionalni dan, koji svakako oduzima najviše vremena, a urednički dnevnih novina je sigurno zanimljiv sa raznih aspekata.

sandra2

–  Radni dan mi i počinje i završava čitanjem vijesti, kad bolje razmislim jedno oko mi je uvijek na nekom tekstu.  Biti novinar nije posao u klasičnom smislu, jer ne prestaje krajem radnog vremena, izlaskom iz kancelarije. Držati se planova i agendi je potpuno izgubljeno vrijeme, jer je svaki radni dan nepredvidiv i planirati ga unaprijed je uzaludan posao. Radni dan počinje uredničkim kolegijom na kojem analiziramo svu štampu, pravimo koncept za taj dan, koji se često sruši već do podne, pregažen dnevnim događajima. O odlasku kući mogu da razmišljam kad događaji konačno počnu da jenjavaju, rokovi su ispoštovani, strane raspoređene, a naslovna strana osmišljena. Tako je bar u onim ‘mirnim’ danima, koji teku iole normalno sve dok neka politička bura ili tragičan događaj ne sruši cijeli dnevni koncept.

Da bi se u ovako odgovoran posao sa kliznim vremenom sve bilo kako treba, veoma je važan sistem podrške.

-Na porodicu se mnogo oslanjam. Imam tu sreću (ili nesreću, zavisi kako ko posmatra) da mi je životni sap(a)utnik novinar, pa jedno drugom ne moramo mnogo da pojašnjavamo zašto se radni dan odužio i mimo radnog vremena, zašto imamo još poslovnih obaveza i zašto su nam propali planovi za vikend. Razumijevanje je beskrajno, čvrsto sam uvjerena da novinari moraju međusobno da se povezuju, jer ko bi nas trpio mimo naše branše.

sandra

Tu je i moja svekrva, naizgled sitna ženica, ali matica porodice koja uvijek ima snage i vremena za unučad i naše obaveze mimo svih pravila.

Kad je u pitanju vrijeme koje odvaja samo za sebe, tu je situacija nešto drugačija, ali se ne odriče nekih sitnih zadovoljstava.

-S obzirom da imam jako malo slobodnog vremena, vrijeme za mene je vrijeme s njima, ne znam bolji način da ga provedem. Trudim se ipak da ispunim sebi sitna zadovoljstva, pri ruci su mi u svakom momentu bar dvije knjige, obožavam  tišinu noći i ranog jutra, pa liježem i ustajem prije svih, bar pola sata. Znam da mi radni dan predviđa susret sa desetinama ljudi, nebrojeno poziva i razgovora, pa mi je ta potpuna tišina lišena bilo kakve konverzacije prijeko potrebna. S obzirom na to da nam je teško organizovati  vrijeme, s drugaricama praktikujem ranojutarnju kafu i šoping u gradu, a i za dobru predstavu ili koncert, mora se naći vremena.

Na pitanje šta najviše ispašta usljed organizacije, nismo mogli da se ne dotaknemo tog tereta koji je stavljen na ženu, kako sve mora biti perfektno i prefiksa super…

sandra4

-Uvijek trpi vrijeme za odmor i san, jer zbog loše organizacije po difoltu žrtvujem vrijeme kad bi trebalo da odmaram i uhvatim par sati sna. Ne spadam u grupu super žena/majka/kraljica koje sve stižu i postižu sa visokom ocjenom i širokim osmijehom, ali prioriteti su mi isti već pet godina.  Ne postoji ništa važnije na planeti od Haninih priča iz vrtića, nikad se nisam navikla na njene suze, ne umaram se od stotine pitanja dnevno i beskrajno uživam u njenoj dječijoj radoznalosti: mama, kad štampaš novine  gdje se sipaju boje i koliko boje treba za jedne novine?

Koliko često se na stolu nađe kuhan ručak?

– Suprug i svekrva nas spašavaju u toku radne sedmice i ručak je obavezan. Kuvaču i kecelju preuzimam vikendom.

Pet glavnih pravila dobre organizacije.

  • Dogovor unutar kuće i firme o ravnopravnoj raspodijeli poslova i obaveza
  • Priorireti: ono što se mora odraditi bez odlaganja i stvari koje mogu čekati i nemaju rokove.
  • Zadovoljstvo: u svemu što radiš, moraš naći bar mrvu zadovoljstva. I najteže obaveze moraju imati bar jedan razlog za osmijeh i lakše se rješavaju.
  • Odmor: i savršeno osmišljena organizacija pada u vodu zbog nervoze i razdražljivosti uslijed umora i neispavanosti.
  • Cilj: svaka organizacija mora imati neki cilj. Da li je cilj organizacije više vremena za sebe, za porodicu ili da se što bolje obavi posao, manje je važno. Dobra organizacija povećava šanse da se lakše dostigne zadati cilj.

Podijeli ovo