Sjećam se kad sam bila mala, TV se gledao samo uveče, jer preko dana jednostavno za to nismo imali vremena. To je bilo vrijeme kada su se tek počeli pojavljivati video rekorderi, filmove smo gledali samo vikendom, jer trebalo se učlaniti u vidoteku, iznajmljivati i plaćati filmove. Nije bilo dovoljno kliknuti download na računaru kao što se to danas radi.

Nedavno mi se desila situacija da sam se sa komšinicom sa prvog sprata dogovorila da zajedno idemo na posao (napominjem, živimo u istoj zgradi), sve smo dogovorile dan ranije, ali smo se pola sata pred polazak čule porukama najmanje tri puta. Na putu do posla smijale smo se same sebi, svojoj gluposti i razgovarale o tome kako smo se mi prije dogovarali za kafu, družili, komunicirali?

Sa ove vremenske distance kad se sjetim svog djetinjstva i kad gledam svoje dijete čije je djetinjstvo dijametralno suprotno mom zaista ne mislim da sam bila zakinuta, ne mislim da mi je nešto falilo, čak i kad uračunam onu jednu ratnu godinu tokm koje smo imali struje JEDAN dan. Naprotiv. Mislim da smo mi u to vrijeme bili kreativniji, više smo maštali, jer morali smo nekako da se zabavimo. Nije bilo kanala na kom su išli samo crtići, video igrica i YouTube-a. Ništa nam nije bilo servirano.

Mi smo se igrali, prizivali smo duhove, o sexu smo učili jedni od drugih i prastarih knjiga naših mama, ne od Googla.

Negdje mi je jasno da je tehnologije napredovala do te mjere da bi u trenutku kada bi ugasili internet propao veliki broj kompanija čija se vijednost mjeri milijardama dolara i da bi došlo do pravog rasula, ali ne mogu, a da se ne zapitam kakvog direktnog uticaja tehnologija ima na porodicu, na druženje, da bez nje ne možemo? Osim, naravno da povremeno odmijeni roditelje koji su preumorni od svakodnevnih poslova i obaveza.

Istraživajući malo o tim modernim načininima života primjetila sam da je u svijetu u porastu trend gdje se ljudi vraćaju iskonskom načinu života, odlaze na selo, uzgajaju hranu, ne koriste čak struju ni vodu. Tako sam naišla na tekst o fotografkinji Niki Boon koja se iz Škotske preselila u ruralni dio Novog Zelanda, dobila četvoro djece koja danas žive život “bez tehnologije”, kako Niki kaže u interakciji sa prirodom.

Ona je svijetu htjela pokazati kako izgleda djetinjstvo njenih mališana bez interneta kroz 20 fotografija.
Kad ih pregledate sigurni smo da će vam zaiskriti suza u oku.

 

Podijeli ovo

Slični sadržaji