U središtu Montessori ideje je dijete sa svim svojim potrebama. Prostor u kojem boravi mora da mu omogući samoizražavanje, da njegovom pokretu i čulima sve bude dostupno. Soba bi trebalo da bude podsticajna, da pobuđuje kreativnost i želju za učenjem.

Želite li da djetetu da dječju sobu opremite po ovim pravilima? Evo savjeta kako da to postignete.

“Dekor u prostoru bi trebalo da bude zasnovan na što prirodnijim materijalima I tonovima, bez puno intenzivnih boja, likova iz crtića, haotičnog okruženja. Trebalo bi da bude što je moguće ljepši, ali da stimuliše mir, red i harmoniju. Dakle, što više svjetla i pastelnih tonova, a što manje haotičnih, neskladnih boja. Umjesto likova iz crtića, radije djecu izložite prirodnim stvarima, oblicima, ali i vašim porodičnim fotografijama. Dodajte i neke biljke koje su sigurne za djecu, jer su već šesnaestomjesečna djeca u stanju da brinu o biljkama”, savjetuje Danijela Risović,direktorka Montessori Kindergarten Banjaluka.

Šta predlažete? Kako da djeci sve bude dostupno?

U sobi bi trebalo da bude namještaj isključivo namijenjen djeci. Dakle, male stolice i sto, male foteljice. Zatim police treba da budu u visini djeteta tako da ono može samo da uzima i vraća svoje igračke. Nikako ne preporučujemo one velike kutije za igračke u koju se sve igračke zajedno potrpaju. Niski poličari se mogu kupiti u Ikei ili napraviti po mjeri. Koristite više manjih korpica, možete iskoristiti kutije za cipele kako biste igračke grupisali po namjeni. Sa igračkama, ali i sa namještajem uvijek se držite principa manje je bolje. Na police poredajte od šest do deset aktivnosti ili igračaka, a onda ih s vremena na vrijeme mijenjajte. Dakle, sklonite sve igračke, a onda selektivno ih rotirajte (sedmično ili svake dvije sedmice zavisno od vrste igračaka i uzrasta djeteta). Jako je bitno da sve ima svoje mjesto i da se poštuje ovaj red. Slikovnice uvijek treba da su dostupne djetetu i da ih samostalno može dohvatiti. Ormar u kojem stoji garderoba bi trebalo da bude prilagođen djetetu, tako da samostalno može da dohvati garderobu. Jako je bitno da se dječiji svijet ne završava samo u njegovoj sobi, nego da se i ostatak stana prilagodi djetetu. Tako u kupatilu postavite kukice za peškir u visini djeteta, klupice da dijete može da dohvati umivaonik, vodu i sapun, kao i četkicu za zube, pastu, četku za kosu i slično. U kuhinji biste trebali odrediti jedan ormarić koji dijete slobodno može da dohvati, a u kojem bi stajali djetetovi tanjiri, escajg, čaše i ostalo za pripremu stola, krpice i spužvice za čišćenje stola, mali bokal sa vodom da dijete može samo nasuti vodu. Takođe, neophodna vam je i klupica da dijete može da se popne kako bi moglo aktivno učestvovati u kuhanju i pranju suđa. U hodniku postavite kukice za jaknu i kapu koja je u visini djeteta.

Jedna od bitnijih stavki je podni krevet. Zašto?

Krevet bi trebao da bude takav da dijete nesmetano i samostalno može da se popne i da siđe s njega. Više je razloga za ovakav krevet: dijete je oslobođeno svih prepreka, tako da krevet izgleda puno primamljiviji, dijete je samostalnije što pomaže boljem razvoju mozga i intelektualnog razvoja, ukoliko kvalitetno pripremite prostor sa bezbjedonosne strane, ovi kreveti su daleko sigurniji od krevetaca, a na kraju i jeftinije je. U dječjoj sobi ostaje više prostora za igru.

Roditelji su često u nedoumici kojem uzrastu je namijenjena Montessori ideja uređenja prostora.

Namijenjena je djetetu od rođenja. Prostor u kojem boravi od početka bi trebalo da bude prilagođen djetetu, a mijenjaju se samo detalji i aktivnosti kako dijete raste i kako se mijenjaju interesi.

Da li je ova metoda uređnja prostora skupa?

Ovo uređenje nije ništa skuplje od bilo kojeg drugog uređenja prostora. Mnoge stvari možete izraditi sami i, uz malo kreativnosti, prostor učiniti prelijepim za odrastanje vašeg djeteta. Zapamtite samo princip -manje je bolje, što manje neprirodnih, vještačkih materijala i plastike, a što više prirodnih, toplih materijala, te lijepih i različitih tekstura i oblika. Kad uredite prostor, spustite se na koljena (vidno polje vašeg djeteta) i onda sagledajte šta u stvari dijete vidi i šta biste trebali oduzeti ili dodati.

Podijeli ovo