Koliko mladih ljudi danas može sebi da priušti da napusti roditeljski dom i živi u svom stanu? Nesigurni poslovi su najveća kočnica za njih i zato se rijetko ko usuđuje da podigne stambeni kredit. Sa druge strane, da li se isplati biti podstanar i plaćati stanarinu svakog mjeseca umjesto da taj novac uložite u stan koji će nakon otplate biti vaš? Tražeći odgovore na ova pitanja razgovarali smo sa Duškom Angirevićem, 34 – ogodišnjim WEB developerom.

Duško je 2005. godine zbog posla preselio iz Prijedora u Banjaluku i tada jednostavno nije bilo nikakvog drugog izbora osim da živi kao podstanar. Za šest godina promijenio je tri ili četiri stana i u cijeloj priči mu je bila najgora potraga za životnim prostorom koji će ispunjavati sve njegove potrebe, a zbog kojeg neće bankrotirati. Trebao mu je jednosoban stan ili garsonjera, a to je bilo poprilično teško naći u Banjaluci. Veoma često je nailazio na smiješne i neuslovne prostore, a i dan danas prepričava sa čim se sve susretao prilikom potrage za odgovarajućim stanom.

„U jednoj od potraga čovjek je cimericu i mene doveo do garaže koju je u oglasu predstavljao kao ’dvorišni objekat’“, otkrio je Duško za „Kućicu“ i dodao „U drugoj potrazi čovjek nas je odveo u ’trosoban stan’. Kada smo došli tamo dočekalo nas je potkrovlje! Dnevni boravak i neki sobičak bez prozora. Na naše pitanje gdje su ostale sobe, on je gurnuo lamperiju pri dnu kosog zida i otvorio se prolaz u nešto. To nešto je bilo metar visine, bez prozora, sa dušekom. Gazda sav ponosan kako je uspio da iskoristi taj prostor. Zatim nas je odveo u kupatilo koje je imalo samo lavabo i WC šolju. Kada smo ga pitali gdje se možemo tuširati, on je izvadio tuš crijevo, zakačio ga na lavabo i rekao: ’Staneš iznad šolje, a šta prospeš – pokupiš!’ Šta da kažem? Pobjegli smo glavom bez obzira!“

Duško Angirević

Nakon svih tih muka, jednog dana je shvatio da je potrošio četvrtinu novca za stan. Iako nije imao zamjerki ni za jednog gazdu kod kojeg je stanovao, Duško je odlučio da pokuša da riješi svoje stambeno pitanje i da umjesto da plaća iznajmljen stan taj novac uloži u sopstveni životni prostor.

„Za pet godina podstanarskog života već sam oko 15k KM dao ’uprazno’ (5g x 12m x 250 KM). Prilika se pojavila u vidu stana u zgradi u izgradnji, a sama cijena je bila oko 1950 KM/m2“, ispričao je Duško za „Kućicu“.

U širokoj lepezi stambenih kredita koje banke nude Duško se odlučio za liniju IRBRS kredita za visokoobrazovane pojedince do 30 godina starosti koja je tada postojala iz razloga što je kamatna stopa bila nešto povoljnija u odnosu na one koje su nudile komercijalne banke.

Kredit je podigao na period od 20 godina i u početku je mjesečno plaćao ratu od oko 415 KM. No, na osnovu prve nekretnine dobio je subvenciju kamatne stope od države tako da danas za svoj stan izdvaja oko 375 KM čime uštedi skoro 50 KM mjesečno.

Duško je u svoj novi dom uselio u novembru 2011. godine i iako je svjestan da je kupovina stana putem kredita nešto skuplja od podstanarskog života sigurnost nalazi u činjenici da je nakon otplate stan njegov.

Mladi ljudi se danas teško odlučuju na to da podignu stambeni kredit zato što se boje da će ostati bez posla, a u tom slučaju bi izgubili i stan. No, Duško je na to bio spreman.

“Pošto živimo u ‘banana’ državi prvo sam morao tadašnjeg poslodavca ‘namoliti’ da me prijavi na veći iznos kako bih postao kreditno sposoban jer kod nas su rijetke firme koje cjelokupan iznos plate plaćaju preko računa”, objašnjava Duško i s osmijehom na licu dodaje “Znam da se ljudi danas teško odlučuju na podizanje stambenog kredita, no ja sam se uvijek vodio idejom da u najgorem slučaju stan mogu izdati i vratiti se roditeljima na glavu, ako ga ne budem mogao otplaćivati.”

Ukoliko se odlučite da podignete stambeni kredit i napokon kupite svoj stan, Duškov savjet za sve nove vlasnike nekretnine je da odmah po upisu stana podnesu zahtjev za umanjenje poreza na nekretninu. Na taj način kod stanova do 50 kvadrata možete u potpunosti biti oslobođeni poreza.

Vesna Drakulić

Podijeli ovo