Redizajn starog namještaja odavno je trend u svijetu i regionu, a već nekoliko godina i jedna domaća radionica pronašla je svoje mjesto na dekoraterskoj sceni. Kreativna Lejla Selimović trebala je imati potpuno drugačiji životni put, ali ubrzo nakon završetka pravnog fakulteta shvatila je da želi raditi nešto sa vlastitim rukama. Dok je uređivala vlastiti dom shvatila je da njena strast leži u obnavljanju i redizajniranju antiknog namještaja i tako je nastao brend zanimljivog naziva „Wood surgery” (hirurgija drveta) koji stvarno izvlači ono najbolje iz komada namještaja za koje se ranije činilo da su skoro pa otpisani. Pričali smo sa Lejlom o njenom kreativnom procesu, omiljenim projektima i stanju na bh. tržištu, a nakon što smo završili sa pitanjima i sami smo postali pravi ljubitelji starinskog namještaja.

Lejla, ti si po struci diplomirana pravnica. Kako si se počela graditi karijeru od redizajna starog namještaja? Ispričaj nam malo o svojim počecima.

Pravni fakultet sam završila igrom slučaja, to nikada nije bila moja ljubav ili životni poziv. Zapravo sam oduvijek bila kreativan tip. Nakon završenog studija radila sam dvije godine u struci i u nekom periodu kada sam tražila svoje mjesto pod suncem kao pravnica počela sam se vraćati svojoj prirodi i onome što me zaista ispunjava. U fazi uređenja vlastitog doma uvidjela sam da se od starog namještaja mogu napraviti divni komadi, te sam vrijeme posvetila učenju o svemu što do tada nisam znala. Mnogo sam istraživala i učila o drvetu, bojama, tehnikama, namještaju, tragala za starim komadima, čitala o uređenju enterijera i tako razvijala svoje vještine i estetiku. Danas iza sebe imam malu radionicu „Wood Surgery“ iz koje je do sada izašlo na stotine redizajniranih stolica, fotelja, komoda, stolova, kredenaca.

Foto: wood surgery

Gdje najčešće pronalaziš svoju motivaciju i kako najčešće izgleda tvoj kreativni proces?

Motivacije u ovom poslu mi nikada nije nedostajalo jer ja zasta uživam u ovom što radim. Dodatni motiv je to što uvijek vidite rezultat svog rada, ali da se ne lažemo motiviše me i to što se iz dana u dan povećava broj ljudi zainteresovanih za redizajniranje namještaja. Obzirom da se radionica u kojoj radim nalazi u zgradi u kojoj živim, mogu reći da radim od kuće.  Uprkos tome, radni dan započinjem odlaskom u grad gdje organizujem dio posla koji se ne odnosi na rad u radionici. Veliki dio mog posla je i kontakt sa naručiocima, tako da nakon povratka kući dio vremena provodim odgovarajući na mailove i poruke, organizaciji narudžbi, kontaktu sa saradnicima…Nakon toga se presvlačim u „radno odijelo“ i silazim u radionicu gdje obavljam meni najdraži dio posla- „vračanje života“ starim komadima namještaja. Rad od kuće je jako praktičan,ali zahtjeva disciplinu i organizaciju-mač sa dvije oštrice

Kako obično započinješ dan u svojoj radionici? Radiš li uvijek sama ili imaš saradnike?

Odgovor na ovo pitanje dala sam djelimično u prethodnim odgovoru.  Većinu posla obavljam sama, ali svakako da imam saradnike za određene dijelove posla koje ne mogu obaviti sama. Moja najveća pomoć i podrška je sestra koja po potrebi priskače u pomoć kada završi sa radnim obavezama.

Foto: wood surgery

Šta misliš o bh tržištu po pitanju ponude namještaja i generalno uređenja enterijera? Da li misliš da ima dovoljno prostora za kreativce kao što su ti?

Mislim da se jedna od navećih komparativnih prednosti BiH krije u drvnoj industriji, koja nažalost nije dovoljno razvijena, ali mi je drago da se u zadnje vrijeme pojavio određeni broj izuzetno kvalitetnih domaćih brendova iz te oblasti. Tako da se u ponudi mogu naći stvarno kvalitetni domaći dizajnerski komadi, ali oni naravno nisu za svačiji džep. Drago mi je vidjeti da se sve više ulaže i u uređenje enterijera ugostiteljskih objekata, ali i samih stambenih prostora. Prostora ima za svakoga ko se želi posvetiti onome što radi. Ova usluga je specifična, jer nemate gotov proizvod nego od starih komada dobijete komad po vašoj želji. Vi indirektno dizajnirate komad kakav želite. To je prednost ovog načina rada.

Foto: wood surgery

Koji su najveći izazovi sa kojima si se susretala kada si pokretala Wood surgery? 

Najveći izazov je zapravo bila  odluka da iza sebe ostavim zanimanje za koje sam se školovala i posvetim se nečemu totalno drugačijem i ne tako sigurnom. Svaki dan je još uvijek izazov, jer se svaki dan susrećem sa nečim novim. Ovo je jako dinamičan, izazovan, ali i zabavan posao. Morate biti i majstor i menadžer i dizajner i psiholog 🙂

Foto: wood surgery

Možeš li izdvojiti neki posebno zanimljiv komad namještaja na kojem si radila? Zbog čega je on bio tako poseban za tebe?

Najzanimljiviji komad i ujedno prvi veći komad koji sam redizajnirala za sebe je kredenac star  skoro 100 godina. Radi se zapravo o porodičnom nasljeđu koji danas redizajniran zauzima centralno mjesto u mom stanu. Jako mi je drag jer sam radeći na njemu stekla prva iskustva i ujedno puno naučila.

Foto: wood surgery

Radila si i na nekim projektima redizajna enterijera, kao što je „Street cafe“ u Zenici, možeš li nam ispričati kako je to izgledalo?

Najzahtjevniji rad za mene je ujedno i moj prvi veći posao-osmišljavanje cjelokupnog vizuelnog identita i uređenje kafeterije u Zenici. Posao je trajao gotovo dva mjeseca i od devastiranog tunelastog prostora bivše željezarije dobili smo topao i ugodan ambijent uređen od gotovo 90 % starih redizajniranih komada. Uredila sam još par enterijera i uglavnom se radi o uređenju kombinovanjem starog i novog namještaja. Pored Street Cafe-a, tu su i butik zdrave hrane Grozđica, tematski apartman u Puli, privatni stan, Fress u Sarajevu, izložbeni prostor Medice u Zenici.

Foto: wood surgery

Kako izgledaju tvoji planovi za budućnost? Koji su novi projekti na pomolu za „Wood surgery“?

U budućnosti bih se svakako voljela nastaviti baviti ovim poslom jer vidim da ima potencijala i ljudi sve više prepoznaju vrijednost ovakvih komada. Trenutno radim na uređenju jednog kafea u Zenici i uporedo trčim starim komadima koji u radionici čekaju novi život.

Foto: wood surgery

 

Podijeli ovo

Slični sadržaji