Teško da postoji dama koja do sada nije zapratila stranicu ‘Moda i tako to’ iza koje stoji velika zaljubljenica u modu Bojana Mutić. Osim što je u redovnoj potrazi za najboljim modnim komadima i trendovima ona podjednaku ljubav ulaže i u uređenje svog porodičnog doma. Bojana nam je otvorila vrata svoga gnijezda i tako otvorila serijal članaka na našem portalu koji će biti posvećen pričama o domovima poznatih osoba iz našeg okruženja koje su se istakle putem svoje karijere, hobija ili na neki drugi način. Pa da vidimo kako to izgleda kod Bojane!

Većina dama te poznaje preko tvoje Facebook stranice Moda i tako to na kojoj dijeliš savjete o modi i tvojim omiljenim proizvodima. Kako izgleda svakodnevnica jedne zaljubljenice u modu kao što si ti? Kako protiče jedan tvoj tipičan dan?

Moj tipičan radni dan vrlo je netipičan, prvenstveno zbog satnice. Bez imalo karikiranja, radim doslovce cijeli dan i noć, u prosjeku 20 sati dnevno.

U tom radnom danu, naravno, obavljam i sve svoje ostale obaveze, ali najveći dio tog vremena mi oduzimaju zadaci vezani za Modu. Pod tim mislim i na pisanje postova, editovanje fotografija, montiranje video snimaka, pripremanje sadržaja za Facebook stranicu, Instagram profil, Youtube kanal, pisanje članaka za web stranicu, odgovaranje na mailove, poruke u inboxu i komentare (koje mi oduzima sigurno par sati dnevno), telefoniranje sa klijentima… pa i pisanje odgovora na ova pitanja i prikupljanje pratećih fotografija je zahtijevalo jedan cijeli radni dan.

Smatram ažurno odgovaranje na upite prioritetom (bez obzira da li su posrijedi klijenti ili pratioci stranice), pa mi je početak dana rezervisan za „komunikaciju“ iako sam ja zapravo cijeli dan na raspolaganju, jer se sadržaji na mojoj stranici objavljuju u toku cijelog dana pa se trudim da uvijek budem prisutna i aktivna u svim diskusijama.

Noć je rezervisana za pisanje tekstova, tada moj umorni mozak, iz nekog nepoznatog razloga, ima najveću inspiraciju.

Jedini dan koji je izuzetak od ovog pravila je srijeda, to je moj dan rezervisan za snimanje svih sadržaja koje objavljujem u toku sedmice. Taj dan počinje mojim „dotjerivanjem“ za cjelodnevna snimanja, friziranjem i šminkanjem, najčešće u privatnoj režiji. Prethodni dan sam već pripremila najave, tekst, iako dosta improvizujem i smišljam „na licu mjesta“, ali i garderobu u kojoj ću snimati sve svoje posjete, jer se trudim naravno da sa različitih mjesta izvještavam u odijevnoj kombinaciji primjerenoj temi konkretnog posta tj promocije. Tako da nerijetko trčim sa jednog na drugi kraj grada sa po 20 vrećica u rukama, u kojima je rezervna garderoba, obuća, torbice, nakit, makeup, češljevi, pegla za kosu, ukosnice,… ali nemoguće je drugačije kad ste sam svoj producent, scenarista, režiser, kostimograf, frizer, šminker, maneken i snimatelj.

Zvuči poprilično naporno i jeste, ali jedino što je bitno je da radite ono u čemu uživate – jer uživati 20 sati dnevno je neuporedivo veće zadovoljstvo nego raditi nešto što ne volite samo sat vremena dnevno ili ne raditi uopšte.

Da li si oduvijek bila zainteresovana za modu?

Da, ako se tako može nazvati ponašanje svake prosječne djevojčice, igranje sa lutkama, šivanje odjeće za Barbiku, šaranje po maminim Burdama, krišom oblačenje njenih cipela i odjeće…

S tim da sam već u dobu koje možemo nazvati odraslim, počela pokazivati znakove opsjednutosti, u smislu nerazumnog trošenja novca koji zaradim, na nerazumnu količinu odjeće.

Rano sam počela raditi, sa svojih 17 godina, kao voditelj na tadašnjoj Nezavisnoj televiziji, i svaki dinar svoje tadašnje platice trošila na odjeću. To se nastavilo i kada sam počela raditi „zaprave“ nekoliko godina kasnije. Nakon što platim sve račune i kupim ono što MORAM, svaku preostalu paricu sam trošila na odjeću i šminku… a uvijek sam modirala i svoje prijateljice, šminkala ih i frizirala, to se nekako oduvijek podrazumijevalo, nikad to nisam smatrala izuzetnim. Neko vrijeme sam se čak bavila i šminkanjem, međutim sav zarađeni novac sam isti dan potrošila na kupovanje nove šminke u duplo većem iznosu, pa sam odustala.

Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za svoje modne kombinacije?

U svojoj glavi.

Nekada su to bile ideje koje vidim na tv-u, internetu – Instagramu, Pinterestu i sl. – međutim kada, svakodnevno, spremajući sadržaje za stranicu, pregledate par stotina fotografija, oguglate.

Teško me može oduševiti bilo šta, ali oduševljenje izlozima trgovina i ushićenje zbog novih kolekcija nikada neće prestati pa me često inspiriše neki detalj – volančić na suknji, kopča na cipeli, prsten, boja karmina – taj detalj kao da pokrene neku lavinu, zapali požar, kao neko dugme koje upali cijeli sistem i prema tom detalju slažem cijelu kombinaciju.

 

Često su ljudi koji imaju dobro oko za detalje pored mode zaljubljenici i u uređenje enterijera. Da li je to i tvoj slučaj?

Kako da ne. Esteta zvuči pretenciozno ali najbolje opisuje stanje u kojem ste opsjednuti ljepotom u svakom smislu te riječi. Mene podjednako fasciniraju lijepo ukrašeni kolači, jastučići na balkonskoj klupi, aranžman na stolu, cipele i balska haljina.

U sve te detalje ulažem mnogo truda i ljubavi i to me čini srećnom na način koji ne znam objasniti. Ja sam ushićena kao malo dijete kad se bavim bilo kakvom kreativnošću, bilo da pravim sebi broš, aranžiram sto ili prepravljam sa majstorom police u kuhinji.

Naročito se radujem Novoj godini, Uskrsu ili bilo kojem povodu kada dodatno dobijem inspiraciju za dekorisanje. I drago mi je što sam sada u prilici da tu svoju „zaluđenost“ podijelim i sa drugima. Moji aranžmani za Uskrs i Novu godinu su izazvali veliku pažnju i divne reakcije, i nalaze se među najpopularnijim postovima na mojoj stranici, što svakako govori u prilog tome da svi zaljubljenici u modu podjednako vole sve što je lijepo, bez obzira da li je posrijedi moda ili uskršnje jaje.

 

Pričaj nam o svom domu. Od kada živiš tu i šta su najveće prednosti/mane tog prostora?

U stan u kojem sada živimo preselili smo se prije tri godine. Do tada sam sa suprugom i prvim djetetom živjela u stančiću od 30 kvadrata, praktično u kutijama, jer nismo imali mjesta za odlaganje stvari, pogotovo knjiga i mojih cipela 😀

Preseljenje u skoro tri puta veći stan je bilo kao ponovno rođenje, međutim, kao što sam i bila predvidjela, količina stvari koju sam skladištila u tom malom stančiću u potpunosti je zatrpala i smještajne kapacitete novog stana, i uvijek se sjetim tog dana kad smo iznosili stvari iz malog stana, niko nije mogao vjerovati odakle izvlačim tolike kutije i ustanovili smo da to ne može stati ni u stan od 300 kvadrata, a kamoli od 90 pa je jedan dio stvari doživotno ostao zarobljen u kutijama, pod krevetom, na balkonu, u podrumu….

Tako da, mogla bih reći da je najveća prednost to što mi se većina stvari više ne nalazi u kutijama već u ormarima i na policama, a mana je svakako problem čistoće i održavanja, jer je potrebno sedam dana u sedmici svaki dan čistiti neki dio stana, i taman kada završite sa zadnjom prostorijom u stanu, već je vrijeme da počnete sa prvom – rekla bih, muke svake domaćice, proces koji se nikada ne završava i stalno ste na početku, i to zaista frustrira.

Koliko vodiš računa o trendovima kada je u pitanju uređenje tvog doma?

Rekla bih, nimalo. Prvenstveno iz razloga što nemam vremena da pratim trendove koji se tiču te oblasti, iako su u uskoj korelaciji sa modom generalno, pa vjerujem da sam zbog toga posredno „u toku“.

Sav namještaj u stanu smo pravili po mojim nacrtima (i police u dnevnoj sobi i ormariće u kupatilu, kuhinju, trpezarijski sto, stolice, bukvalno sve) i on je pravljen tako da isključivo odgovara funkciji za koju je namijenjen, da bude što jednostavniji, da ne kažem jeftiniji, i da se u okviru minimalnog budžeta dobije skladnost.

Sve je pravljeno po mom osjećaju, u bojama i stilu koji meni odgovara. S tim da je tu mnoštvo različitih stilova, ali sve se međusobno slaže, bar tako svi kažu, da moj stan liči na mene, da se vidi perfekcionizam kojem uvijek težim, jer je sve osmišljeno do zadnjeg detalja.

Trudila sam se da velike površine (zidovi, trosjed, ili npr police za knjige koje prekrivaju cijeli zid moje dnevne sobe) budu što jednostavnije, tako da imaju smisla i za 30 godina, a detaljima, bojama i materijalima, sam oplemenila tu bazu.

I taj princip u uređenju bih savjetovala svakome, to vam je baš poput kupovine zimskog kaputa ili klasičnog crnog odijela – to uvijek treba biti klasičan izbor, jednostavan i kvalitetan, pa se toga treba pridržavati i za krupne predmete u svom domu – treba ih birati tako da budu što jednostavniji, i da u njih možda uložite i više novca, jer će trajati dugo ili čak i doživotno i zauvijek biti „u modi“,  a detaljima, jastucima, ili bilo kakvim sitnijim ukrasima (kao što su npr modni dodaci, nakit, i sl) dati određeni smisao tom prostoru. Naposlijetku, to je i vrlo praktično, jer te je detalje, kada vam dosade, moguće promijeniti uz neznatno ulaganje i učiniti da prostor izgleda potpuno drugačije uz samo promjenu jastučnica, stolnjaka, vazne, lampe ili zavjese…

Na šta si posebno pazila prilikom kupovine namještaja u domu? Ima li neki komad namještaja koji bi posebno izdvojila?

Podjednako sam svemu pridala pažnju jer je sve pravljeno po mjeri i sve sam morala crtati, tako da u smislu svog truda ne mogu izdvojiti ništa, ali rekla bih da najviše volim svoju policu za knjige.

Moje su knjige dugo stajale u kutijama i najveća želja mi je bila da ih svaki dan mogu gledati. Maštala sam o danu kada ću svoje knjige slagati na police, pa sam htjela da ih udobno smjestim – zato sam ih prvo razvrstala po žanru, pa po veličini, mjerila dimenzije, prebrojala sve knjige, enciklopedije, časopise i gramofonske ploče i crtala police tako da svaka odgovara količini i veličini knjiga. Svi su prevrtali očima, pa i majstor koji je pravio police, ali sam kada je sve konačno završeno dobila zasluženo priznanje za trud od svih onih koji su po završetku posla konačno shvatili svrhu tog mog cjepidlačenja.

Imam jedan savjet za izradu polica, kako bi izgledale „bogatije“ koristite duple ploče iverice (čija je standardna debljina 18 mm, pa izgleda poprilično tanko i siromašno), pogotovo za biblioteku – zato sam odlučila da spojimo dvije ploče i rubnom trakom sakriju spoj tako da se dobije dojam debele daske od punog drveta. I svakako za ovu namjenu preporučujem bijele police, tj što svjetlije, jer se manje vidi prašina 🙂

Crne nipošto! A sa bojom rubnih traka se možete igrati, ne moraju biti u boji polica.

Kojem stilu najviše naginješ pri uređenju enterijera? Postoji li neki stil koji te posebno inspirisao?

Hm, ima tu svega.

Dnevni boravak je zbog pretrpanosti knjigama i slikama na zidovima, zaista uređen minimalistički, sa crno bijelim namještajem i policama, da se ne bi ugušili u šarenilu tih detalja i boja.

Kuhinja je rustikalna, retro, sa shabby chic detaljima, kupatilo je moderno, ali sa klasičnim spa detaljima od kamena, balkon je u „tropical“ stilu, dječija soba u mornarskom, spavaćom sobom dominira orijentalni stil…. zaista tu ima svega i svačega.

Svaka prostorija je uređena zasebno, kao odvojena cjelina, jedina stvar zajednička svakoj prostoriji je količina ljubavi uložena u svaki detalj, trud i vrijeme potrošeni za svaki milimetar tog prostora, svaku pločicu kojoj je pomno birana veličina i način slaganja, fugu čiju sam nijansu slagala uz sudoper i decoupage ukrase na kutiji za kruh, i dršku na vratima ormarića, luster, i garnišu. Svaki milimetar stana sam birala sa velikom pažnjom. Inače svemu pristupam kao da je sutra sudnji dan.

Za koju prostoriju u svom stanu smatraš da je najbolje uređena? Šta bi u njoj posebno izdvojila?

Nisam sigurna, svaka ima svoju priču.

Izdvojila bih svakako poseban predmet u mom kupatilu –  to je unikatno, ručno rađeno ogledalo moje najbolje prijateljice Branke (Nižol mozaik) koje je pravljeno od mozaika ogledalaca i ostatka kamenih pločica koje su korištene za oblaganje kade i određenih dijelova zida u kupatilu. Kao i njena kutija za nakit.

 

Dnevna soba je samo praktična rekla bih i fascinanta jedino zbog knjiga i slika, namještaj je tu više kao logistička podrška. Ali definitivno izdvajam policu sa knjigama i slike. To su naše uspomene i naš cijeli život.

U trpezariji, to je naslijeđeni zidni ukras, Neptun. Cijelu trpezariju sam zapravo uredila u mornarskom stilu, jer more obožavam, htjela sam da se svaki dan osjećam kao da sam na plaži, pa sam birala plave i bijele tonove. I tapete, sto i stolice, pa čak i stolnjaci i ukrasi za sto su zapravo prilagođeni slikama, jer sam za trpezariju birala slike isključivo sa morskim pejzažima i detaljima.

U kuhinji najviše volim svoj retro uređaje – rernu, ploču i mikrovalnu, iz retro kolekcije Gorenje sa detaljima u boji starog zlata. Cijela kuhinja  je opremana u rustikalnom stilu, sa bijelim elementima od drveta i crnom „izgrebanom“ radnom površinom.

Neki shabby chic komadi u decoupage tehnici su rađeni prema mojoj zamisli i crtežu kao što je kutija za kruh koja se mnogima dopala, pa sam ju često nosila kao poklon prijateljima na useljenje.

I moram spomenuti i stari ugradni ormar u kuhinji, koji sam vrlo jeftino „modernizovala“ zalijepivši na fronte samoljepljivu foliju koja je imitacija bijelog drveta sa godovima. Ručkice sam odabrala slične kuhinjskim. Te folije preporučujem svima, osim što odlično izgledaju, imate ogroman izbor boja i dezena i jako su povoljno rješenje za „restauriranje“ starog namještaja, stolića, ormara itd.

U spavaćoj sobi, to je veliki triptih, zidni ukras sa Moroccan ornamentom.

Za kraj najljepše od svih pitanja 😊 Da sutra osvojiš ček od milion maraka koji možeš utrošiti samo na uređenje doma iz snova kako bi izgledao?

Milion maraka bi bilo malo za moj dom iz snova. A kad bih opisivala kako bi izgledao taj od sto miliona, ovaj tekst ne bi doživio svoj kraj.

Podijeli ovo