Ne znam za vas, ali meni se čini da je vrijeme, posebno ono slobodno u današnje doba najveći luksuz i da je raspoređivanje milion obaveza u ta bijedna 24 sata ravno nemogućoj misiji. Pitajte većinu zaposlenih majki, isto će vam reći.

Pošto sam godinama bila freelance radnica koja je vrijedno radila iz topline svoga doma bila sam uvjerena da sam ‘master of’ dobre organizacije i da se sve može stići uz dobar i detaljan plan obaveza. Dijete i muž uvijek sa svježe napravljenim ručkom u stomacima, pas prošetan, sit i srećan, mačka mažena i pažena, u frižideru sve neophodne namirnice, kuća koliko-toliko čista, bez krupnog smeća po podu. Ja uglavnom mrtva umorna, ali srećna što sve stižem i postižem.

Kada su se prilike promijenile i posao me odveo van kuće na čitavih osam sati dnevno, moja sposobnost organizacije se našla na ozbiljnom testu, trebalo je sve iznova da učim i počela sam sve bolje da razumijem one žene koje „nikada nemaju vremena“ ni za sebe, a kamoli za neke vanporodične aktivnosti. Ustajanje u šest, spremanje užine, ostavljanje ceduljica i podsjetnika po cijeloj kući, podsjećanje, planiranje ručka za danas, sutra, prekosutra… Nivo prašine na ravnim površinama koja bode u oči sa svakom zrakom sunca koja se promoli kroz prozor iz dana u dan je bivao sve viši, a ja sve više sebe ubjeđivala da većina žena tako funkcioniše, pomalo u haosu, a pomalo u negiranju stvarne situacije (nije baš toliko prljavo).

adriana

Da bih si dala i stvarni, opipljivi dokaz razgovarala sam sa mamama iz različitih životnih sfera, sa različitim bračnim statusima i brojem djece. Prva sa kojom sam razgovarala, u meni je probudila ništa drugo neko osjećaj stida jer to što ona radi i na koji način, graniči sa naučnom fantastikom. Riječ je o Adriani Basari, samohranoj majci četvoro mališana, koja pored stalnog zaposlenja novinarke na RTRS-u obavlja poslove i HO „Budimo ljudi“ te Udruženju porodica sa četvoro i više djece, a priču smo započele tako što nam je otkrila kako to izgleda jedan njen prosječan radni dan.

– S obzirom na to da radim u dvije smjene, zavisno od rasporeda izgleda ovako: ujutro vodim blizance (kojima će uskoro 3 godine) u vrtić pa odlazim na posao. Nakon toga izlazim s posla (ako sam prva smjena) da dočekam srednju ćerku iz škole ili da je odvedem u školu, vraćam se na posao ili idem na posao (ako sam druga smjena). U međuvremenu, osim svog posla obavljam i druge poslove koji su usko vezani za koordinaciju akcija u HO “Budimo ljudi” i Udruženju porodica sa četvoro i više djece. Tu je najviše je riječ o telefonskim pozivima i dopisima. Završavam s poslom, idem po blizance u vrtić i idemo kući. Slijedi: ručak, zadaća, vanškolske aktivnosti… Ako sam druga smjena to s njima radi ili njihov tata ili neko ko ih čuva tada pošto nemam “tetu” za čuvanje“, uz osmijeh je dodala Adriana.

U tom trenutku prvo što sam pomislila jeste kako je prosto nemoguće sve postići bez sati i sati provednih nad detaljnim planiranjem, ali me Adriana u startu demantovala.

-Ne planiram mnogo toga unaprijed osim, da tako kažem, fiksnih obaveza. Kada imate četvoro djece sa velikom razlikom u godinama, uvijek se nešto desi, pa pomrsi planove.

Dosta stvari obavljam “u hodu”… Na primjer kad se vraćam s djecom iz vrtića, usput svratimo do Udruženja 4+. Njih malo zabave predsjednik Udruženja i sekretarica, a ja odradim svoje obaveze u Udruženju. Ili, ako imamo sastanak volontera HO “Budimo ljudi”, sastanemo se u nekom kafiću blizu igrališta. Naravno, sve se to dešava ako u tom trenutku nema nikoga ko bi na sat-dva pričuvao djecu. Trudim se da ispoštujem sve obaveze po rasporedu, a ako se desi da ih ne ispoštujem, “druga strana” obično nema zamjerki, znajući moj način života.

Iako bi ste pomislili da ova žena može apsolutno sve, ona napominje da je podrška bliskih ljudi veoma važna, a njoj iste zaista ne manjka.

-Imam veliku podršku moje mame, brata i snahe, i par bliskih prijatelja koji su uvijek tu kad mi malo “zaškripi” u svakodnevnoj organizaciji. Bivši suprug takođe pomaže kad god mu njegove obaveze dozvoljavaju. Moja mama je učiteljica u penziji i osim što često napravi ručak, pomogne oko djece, ona najviše radi sa srednjom ćerkom koja je treći razred osnovne škole. Tako da sam bar oko njene zadaće i učenja rasterećena, a to mnogo znači. Najstarija ćerka je veoma samostalna i odgovorna tinejdžerka, kojoj mogu da povjerim čuvanje mlađeg brata i sestara, ali se svakako trudim da to bude ponekad. I ja sam starija sestra, pa se sjećam svojih obaveza oko brata.

Nikada, ali NIKADA nemojte obraćati pažnju na to “ko će šta reći, kakva ste majka i sl.”. Čaršija će uvijek pričati, ma kakav život da vodite. Samo se podsjetite, s vremena na vrijeme, da je to VAŠ život i on je samo jedan. Uživajte u njemu!

A onda smo došli i do priče o slobodnom vremenu, o tome za šta se uvijek mora naći vrijeme i šta najviše ispašta usljed loše organizacije.

– Jako malo imam vremena za sebe (bez djece), a i ako ga imam provodim ga na humanitarnim akcijama ili s bliskim prijateljima. Jednom godišnje, djeca budu s njihovim tatom 10-15 dana i onda si priuštim neko putovanje. Uvijek MORA biti vremena da saslušam dječije “probleme”, kako im je prošao dan, jer smatram da je to stub povjerenja. Na to ih treba učiti dok su veoma mali. Djeca vole da pričaju, samo ih treba slušati. Kasnije ćete sebi čestitati na tome.

Ono sa čim svaka zaposlena majka ima najviše problem je sigurno planiranje ručka, ali Adriani čak ni to nije problem, iako svako od mališana ima svoje prohtjeve.

– Trudim se da svaki dan imamo supu, a uz nju i nešto drugo. Blizanci npr. vole čorbasta jela, dok dvije starije djevojčice ne vole. One vole npr. šnicle i krompir pire, a maleni pire nikako ne podnose. Trudimo se nekako udovoljiti svima. Najstarija ćerka je najčešće zadužena za večeru. Sad su “američke plačinke” glavne na meniju u našoj kući.

I za kraj naše priče Adriana je svim zaposlenim majkama odvojila nekoliko najvažnijih savjeta koji će vam sigurno pomoći da se bolje organizujete, ali i da se ne osjećate krivima ako sve ne teče baš onako kako ste zamislili što je jednako važno.

adriana2

Savjeti za zaposlene mame:

– Pronađite svoje prioritete i tome prilagodite ostalo

– Ne zaboravite sebe da stavite među prioritete

– Podsjetnik na telefonu je sjaaaaajna stvar

– Ako niste stigli da skuhate ručak, ne očajavajte… Expres restorani, dostava, ili: “E, idemo sad kod bake na ručak”, su super rješenja… I nemojte se previše nervirati zbog jela.

– Ne izbjegavajte neka druženja samo zato što imate djecu jer se uvijek možete izvući na njih, ako vam je baš dosadno.  Ako je, s druge strane, dobro, veliko društvo će vas rasteretiti čuvanja djece… Nekada se desi da izađem na kafu s prijateljicama i povedem mlađu djecu. Sjednemo u kafić blizu ljuljaški, pa onda ih na smjenu ljuljamo i super se podružimo.

Sve što možemo na kraju ove priče jeste da se složimo i slijedimo Adrianin primjer.

Podijeli ovo